Templarski viteški Red, danas na početku 21.stoljeća, nakon 800 godina postojanja, kao vojno-mistično-gospodarska supersila srednjeg vijeka, pa tajna organizacija koja je preživljavala često na osnovu obiteljskih pripadnosti Redu ili pak samo putem pojedinaca koji su dalje legitimno održavali tradiciju i zakonito prenošenje templarskog viteštva, do pretvaranja u romantično ezoterično društvo, klub u vremenima osvještavanja novog građanskog sloja, pa do konačno djelomičnog vraćanja svojim korijenima kršćanskog misticizma, naslijedio je, kako na ideološkoj, idejnoj, asocijativnoj, povijesnoj i materijalnoj razini, vjerojatno najveću i najraznolikiju baštinu od svih ostalih viteških redova i srodnih organizacija. Ta raznolikost u tumačenju nasljeđa Reda, a time i njegove svrhe, ili priklanjanje isključivo jednoj orijentaciji i interpretaciji dovela je do gore spomenute rascjepkanosti i neunificiranosti organizacije u ovom trenutku.